Home MUSIC Atheist Rap: Nikada nismo pravili pesme da bi se svidele publici, već...

Atheist Rap: Nikada nismo pravili pesme da bi se svidele publici, već nama

"Uvek stojimo čvrsto na zemlji, nikada nismo poleteli u neke visine i to se verovatno prepoznaje"

316
0
Foto: Silard Kovač

Legendarni i uticajni novosadski pank rok bend Atheist Rap ove godine obeležava 35 godina postojanja brojnim nastupima širom regiona, što je bio povod da daju intervju za setv.rs portal i televiziju Skymusic Entertainment. Oni će rođendanski beogradski koncert, uz specijalne goste, održati u petak, 7. juna, u Bašti Kluba studenata tehnike (KST), koji ove godine proslavlja 70 godina od osnivanja.

Razgovor smo vodili 22. maja, baš na sam 35. rođendan benda u Bašti KST-a, u prostoru gde su održali najveći broj svojih beogradskih koncerata i gde su snimili i svoj prvi live album. Razgovoru su prisustvovali Radule, Dr. Pop i Leki, jer su Atzke i Branko bili opravdano odsutni (dovoljno je reći da je jedan morao da se brine o ljubimcu rase Džek Rasel terijer, a da je drugi pratio NOFX na evropskoj turneji).

Atheist Rap Exit 2023 / Foto: Ivica Drobac

ID: Da li ste uopšte razmišljali da ćete jednog dana proslaviti 35. rođendan benda?

Dr. Pop: Ne, što kaže Radule, kada je bio prvi, nismo razmišljali ni o drugom koncertu. Posle je to, nekako, inercijom otišlo u neslućene razmere.

ID: Da li bi u par rečenica mogao da opišeš kako je izgledalo prethodnih 35 godina benda?

Dr. Pop: Jedan dugi, plodonosni, kontinuirani rad uz lepo druženje i obilazak puno finih mesta poputog ovoga, kao i upoznavanje jako puno finih ljudi na svim mestima do kojih smo uspeli da dođemo. Ja sam zadovoljan.

ID: Koje trenutak je bio presudan da shvatite da možda možete biti i ozbiljan bend?

Radule: Ja mislim da je to naša svirka u Sonji (klub AKUD Univerziteta u Novom Sadu “Sonja Marinković”, koji se nalazi u Fakultetu tehničkih nauka Univerziteta u Novom Sadu) 1990. godine. To je bila možda prva svirka na kojoj je Atzke seo za bubnjeve, Goja je tada prešao na gitaru. Tada nas je, zapravo, Leki prvi put gledao uživo, sticajem okolnosti. Tada je na koncert došla i ekipa renomiranih, etabliranih muzičara, prave face, koja nam je rekla: “Ovo više nije za***ancija!” Svi su očekivali nastavak one za***ancije koju smo dotle imali, koji je bio više neki vodvilj, nego što je bio rokenrol koncert. Zapravo, počeli smo ozbiljnije da radimo kada je Atzke došao u bend.

Leki: Ja ću reći da je to bio etablirani koncert! Ja sam ih tada prvi put gledao i rekao sebi “Ja ću jednog dana svirati sa njima”. Doduše, mislio sam da ću svirati saksofon, jer sam tada svirao saksofon. Dr. Popa sam znao iz dvorišta među zgradama, gde smo živeli kao klinci i zajedno igrali fudbal. Kada sam ih video uživo na bini i svu tu publiku koja je potpuno poludela, rekao sam “To je prava stvar! Sviraću sa njima!” Nisam očekivao ovakav razvoj događaja, pogotovo ne 35 godina. Definitivno, taj koncert je bio preloman, kako i njihovoj karijeri, tako i u mom odnosu prema njima. Par godina kasnije sam i ušao u bend, doduše, na drugu poziciju.

Radule: Na tom koncertu je bilo i multimedije, jer smo na platnu iza nas emitovali slajdove sa projektora, koji je doneo Bata Ristić.

Dr. Pop: Onda smo mi iz tabliranog prešli u etablirani bend.

ID: Znam da je bendovima najteže svirati na domaćem terenu. Kada ste prekinuli da razmišljate kako vas gledaju starije kolege i muzičari koji su vam bili uzori i shvatili da vi postajete drugima uzori?

Leki: Kada smo toliko omatorili da više nema starijih od nas, tako da nas sada mogu gledati samo klinci.

ID: Neko bi rekao da ste se ulenjili sa izdanjima, ali znam da Radule dosta stvara, najviše za njegove projekte sa strane. Dr. Pope, kako tebi ide stvaranje pesama?

Dr. Pop: Pre neki dan sam napisao jednu pesmu, na engleskom, ali na njoj još uvek nismo ništa dalje radili. Biće na engleskom, toliko ga znamo svi.

Leki: Ako prođe komisiju.

Dr. Pop: Komisija zna da bude gadna.

Radule: Zna da komisijski spali.

ID: Kako onda izgleda proces pravljenja novih pesama?

Radule: Kako dođe, sve zavisi. Imamo toliko pesama, da ljudi nisu pošteno propratili ni poslednja dva albuma. Pitaju nas “Kada će nove pesme?”, a na koncertima viču “Svirajte stare!”. Daj, odlučite se! Na repertoaru imamo stotinak pesama. Pravljenje pesama radi pravljenja pesama je besmisleno. Toliko tema smo obradili i pesme izlaze kada one odluče da izađu, ne kada mi odlučimo.

ID: Ne može na silu.

Radule: Apsolutno ne može. To zavisi od kooperacije, raspoloženja, trenutka. Jedna iskra može da zapali nastanak pesme, ili kolektivno, ili pojedinačno, nebitno.

Leki: Bend je ranije zajedno pravio pesme. Mi smo se družili, nalazili svakog utorka i četvrtka na Pejićevim salašima od 10, 11 sati pre podne pa dokle ostanemo. Nismo radili druge poslove, samo time smo se bavili. Imali smo probe i pravili smo stvari zajedno. Vremenom, kako smo osnivali svoje porodice, morali smo naći i još neke poslove da radimo, jer se samo od ovoga ne može izdržavati porodica. Time je najviše Radule na sebe preuzeo da pravi pesme, tako da je on alfa i omega u tome. Kroz našu karijeru se menjao način pravljenja pesama, ali mi je omiljeni onaj kada se svi nađemo zajedno i dođemo u određenu fazu/kontrafazu i zajednički nešto napravimo.

Dr. Pop: Nikada nismo pravili pesme da se svide publici, pravili smo ih da se svide nama samima. Imamo jako visoku autocenzuru i gomila možda ultra velikih hitova nije prošla, na žalost svih ljubitelja muzike. Uz jedno veliko drugarstvo, veliku spremnost da se sasluša sagovornik, da se uzme u obzir šta svako od nas misli da treba da se kaže, mi smo takve pesme pravili. Kada smo mi zadovolji, i vi ćete biti. Drugo, mi se nismo nikada folirali. Uvek stojimo čvrsto na zemlji, nikada nismo poleteli u neke visine i to se verovatno prepoznaje.

Leki: Sa ovim kilama i ne možemo poleteti.

ID: Koje pesme publika bolje kapira i prihvata, one koje su napisane direktno i otvoreno, kao “Drugo pakovanje“, ili one koje su napisane sa dozom ironije i sarkazma, kao što je “Pritilend“?

Radule: Hm!

Dr. Pop: Dobro pitanje.

Leki: Mislim da reakcije publike govore same za sebe, jer je “Pritilend” mnogo bolje prihvaćena, mada je “Drugo pakovanje” mnogo ozbiljnija po ritmu, strukturi, solaži. Kod šire publike bolje prolaze šaljivi tekstovi.

Radule: Meni su te dve stvari jako slične, imaju istu temu, ali je stil drugačiji. Da li, na primer, ljudi kapiraju da je “Uprava napolje” (album Priče matorih pokvarenjaka, 2009. godina) u stvari pesma o politici, a ne o fudbalu, e, to je sad pitanje. Ona je banalizovana priča o fudbalu i stanju na terenu i oko terena, a u stvari je priča o našoj stvarnosti i politici.

ID: Šta spremate 7. juna za koncert u Bašti KST-a i beogradsku proslavu 35 godina postojanja?

Dr. Pop: Ovde uvek bude lep koncert. Šta god da uradimo, ovde uvek bude super i publika uživa maksimalno. Napravićemo koncert sličan onome u Novom Sadu (na Novosadskom sajmu), ali ne znam da li će toliko dugo trajati. Ja bih pozvao sve da slobodno dođu na koncert, dođite sa najboljim drugom, drugaricom, devojkom, rođakom, s kim god, i uživajte. Samo bih vas zamolio da me ne nosite kao ranije, kao pre 28 godina, jer kada su me poneli i pustili, upropastio sam laktove.

Leki: I ne polivajte nas pivom, zbog struje.

Dr. Pop: Da, struja i voda ne idu zajedno. Dakle, pivo u sebe, i mi ćemo, pa da se radujemo zajedno.

ID: Dakle, rođendanski pokloni nisu obavezni, ali su poželjni.

Dr. Pop: E, to može!

Kako je najavljeno, koncert grupe Atheist Rap u Bašti KST-a 7. juna počeće u 22h. Saznali smo da će kao predgrupa nastupiti najmlađi pank bend na ovim prostorima Wrishlas, koji čine osnovci iz Sremske Kamenice i Bačke Palanke Tadija Gvozdenović (vokal i solo gitara), Nebojša Radulović (bas gitara i prateći vokali) i Nebojša Radusinović (bubnjevi).